OPĆINA SIRAČ

sirac.hr

Sirač ima dugu tradiciju kulturno-umjetničkog rada, nešto u okviru kulturno-umjetničkog društva, a u razdobljima kada ono nije radilo, radila su druga društva i organizacije.

Prvi put je društvo osnovano oko 1925. godine. Zvalo se Hrvatsko kulturno društvo Napredak, ali ne postoji pisani trag o osnivanju. Nastup se ponekad sastojao od cjelovečernjeg igrokaza (jedan sat), no većinom je bilo različitoga: pjevanje, mali igrokaz, recitacije. Članovi društva su iz građanskih obitelji (Kir, Dabčević, Reichl, Demeter, Weiss, Havel, Tješinski), te činovnici s pilane, učitelji i učiteljska djeca. Priredbe bi održavali u nekoj od gostionica (Klobučar, Reichl, Tješinski), a ljeti vani na otvorenom (na Moučkovoj livadi). Ponekad bi priredbe bile "s pozivnicama", dakle za zatvoreni krug gledatelja. Rad društva ugasio se pred II. svjetski rat.

Povremeno je radila i plesna škola u gostionici kod Reichla. Učitelj plesa je dolazio iz Daruvara, a jednom godišnje bi pokazivali svoje uspjehe. Mladi iz seljačkih i radničkih obitelji družili bi se zasebice, te su se zabavljali na svoj način. Pjevali su i plesali svoja kola na Klisi, oko crkve ili gdje drugdje u selu. Perušala kukuruza i čijala perja imala su bogat i zanimljiv sadržaj: uobičajene pjesme, šale, seoske informacije kroz stihove u pjesmi.

Nakon kraja II. svj. rata svako društvo ili organizacija u svom programu rada obvezno su morali imati i kulturno-umjetnički rad. To je značilo uvježbati i "dati priredbu". Sve su to uvježbavali učitelji i Jaroslav Kolanda. Povodom glavnih praznika sudjelovali su obično svi, a ostali datumi bili su raspoređeni.

1947. godine osnovan je u Siraču ogranak Seljačke sloge. To je bilo društvo – organizacija vrlo rašireno, postojala je u svakom selu i mjestu. Oni su organizirali sav društveni i kulturni život. Program  je sastavljan prema "klišeu" obveznom za sve ondašnje priredbe. Imamo sačuvan zapisnik od 14. veljače 1948. Glavna točka dnevnog reda je "Proslava Dana Matije Gupca". Tekstove za uvježbavanje i note pjesama moglo se naći u raznim brošurama i časopisima, naročito u Seljačkoj slozi.

1955. učitelji Katica i Stjepan  Ilijević, Radmila i Miroslav Krmpotić, Jasna Draženović, Velimir Dabčević i drugi obnovili su rad kulturno-umjetničkog društva pod nazivom KUD "August Cesarec". Uvježbavali su komade humorističnog sadržaja i komedije. Posebnu popularnost uživale su Budakove komedije Klupko i Rođak iz Amerike. Uz učitelje, u društvu su tada radili članovi omladinske organizacije, radnici, službenici, srednjoškolci, već prema tome što se uvježbavalo. Uz već spomenute, članovi KUD-a su još bili Antun Vašatko, Florijan Križ, Jaroslav Kolanda, Elica Justin, Karlo Justin, Vlado Jursik, Ivanka Penezić, Ivo Lujanac, Joško Mikeš, Hamid Priganica, Đurđica Hamp. S pojavom prvih televizora malo-pomalo članstvo se počinje osipati i 1962. prestaje raditi.

Sljedećih desetak godina skoro da i nema priredbi osim školskih. One su dosta česte, uspješne i vrlo popularne i, na neki način, zamijenile su ostale kulturno-umjetničke programe.

Poslije 1975. javljaju se u selu želje i prijedlozi da se oživi rad kulturno-umjetničkog društva. To su ovaj put uradili učitelji Florijan i Ivanka Križ. 6. siječnja 1979. formalno je obnovljeno društvo pod imenom Kamen: predsjednik Florijan Križ, blagajnik Božo Plažanin, tajnik Franjo Mik. Pridružio se profesor Stjepan Banas koji je tada bio novinar u poduzeću Kamen i glavni urednik lista Kamen. Društvo je radilo u nekoliko sekcija: dramska, recitatorska, folklorna i tamburaška. Dok je aktivan prof. Banas, rad se odvijao u dva smjera. On je radio s recitatorima vrlo uspješne recitale, pripremao solo recitatore pa ih vodio na smotre omladinskih KUD-ova gdje su postizali vrlo zapažene rezultate. Za dramsku grupu pisao je sâm komade i uvježbavao ih. (Proces i bez Kafke, Veži konja gdje ti aga kaže, Stoja i Ostoja...).

Učitelji Križevi usmjerili su rad u KUD-u prema narodnim običajima. Zapisivali su od starih žena stihove, narodne običaje,  pjesme. Kola s folklorašima vježbala je najprije učiteljica Barica Mik, a onda Josip Lazar, višegodišnji plesač u daruvarskom društvu. 1981. godine pripremljeno je Čijalo, običaj čijanja perja. Prikazano je 30. travnja u Siraču, a 03. listopada u Bavaništu.

1982. radilo se na Prosidbi, običaju kad budući mladoženja s još nekim bliskim muškarcem, dolazi u kuću djevojke koju voli da ju isprosi od roditelja. Igrokaz je prikazan 05. ožujka 1983.

Sljedeće, 1984. urađen je nastavak – Svatovi, također prema pričanju najstarijih žena. Izvedeni su 10. ožujka u Siraču i 14. travnja u Bavaništu.

1985. i 1986. bile su godine kada se više radilo s tamburašima, a 1987. sve sekcije su se uključile u rad na igrokazu Voljeli se naši stari koji je izveden 19. ožujka 1988. Sve to vrijeme uvježbavani su i kraći dijelovi prilagođeni za nastupe na smotrama, susretima i obilježavanjima raznih obljetnica. Žene - članice društva prihvatile su dio posla u obnavljanju narodnih nošnji što je vodila osnovna škola. Programom rada predviđeni su i odlasci u Zagreb na kazališne predstave i likovne izložbe.

Pred rat je Društvo prestalo raditi.

Današnje društvo KUD "Kamen" Sirač počelo je s radom 2002. godine.


(Broj pregleda: 4081)